U Podgorici se 16. maja ove godine upokojio i otišao u vječnost Veseljko Miranović, uvaženi profesor fizičkog vaspitanja u penziji i istaknuti sportski radnik.
Rođen je 2. septembra 1946. godine u Donjim Kokotima (Lješkopolje), opština Podgorica. Osnovnu školu je završio u Podgorici, a potom i gimnaziju.
Još u mladim danima vezao je život za sport i postao član Atletskog kluba Budućnost. Već na prvim treninzima tadašnjeg mladića, jake atletske građe, zapazili su treneri, a vrlo brzo je prepoznat kao veliki talenat. Poznati sportski stručnjak Vlado Ivanović nazvao ga je „draguljem atletike u Crnoj Gori”. Takmičeći se za Atletski klub Budućnost redovno je pobjeđivao u trkama na 400, 800 i 1.500 metara. U tom periodu je bio četiri puta prvak Crne Gore. Ljubav prema sportu i rani uspjesi odredili su njegov dalji životni put. Nakon završene gimnazije upisao je studije fizičke kulture u Beogradu.
Studije na DIF-u u Beogradu završio je u rekordnom roku i sa odličnim uspjehom, kada se svrstao među najbolje studente na beogradskom univerzitetu.
Posvećenost sportu i raskošan talenat potvrđivao je i u studentskim danima. Postao je član Atletskog kluba Partizan. I u novoj sredini, u crno-bijelom timu, brzo je stekao ugled i zaslužio poštovanje postižući zapažene rezultate na državnim takmičenjima. Nakon završenih studija i povratka u Podgoricu redovno je pozivan na jubileje i proslave tog slavnog sportskog kolektiva. Sa ponosom je nosio sat sa grbom Partizana, dar voljenog kluba.
Svoj takmičarski duh je dokazivao učešćem u brojnim trkama koje su raznim povodima organizovane u Podgorici, Beogradu, Ljubljani i drugim gradovima. U Podgorici je ostao upamćen kao trostruki pobjednik uličnih trka, koje su se održavale 18. decembra uoči Dana oslobođenja Podgorice.
Sa zavšetkom studija započeo je karijeru profesora u Gimnaziji „Slobodan Škerović”. Upravo je ova značajna prosvjetna ustanova obilježila njegov život. Ušao je u nju kao učenik, vratio se kao profesor i predanim radom Gimnaziji služio cijeli radni vijek.
Još kao nastavnik početnik isticao se stručnošću, odmjerenim pedagoškim taktom i organizacionim sposobnostima. Uz redovan rad u školi bio je aktivan učesnik skoro svih značajnih sportskih i društvenih manifestacija. Za ono vrijeme najznačajnija, i za organizaciju najzahtjevnija priredba, organizovana je 1969. godine povodom dočeka štafete mladosti. Tada je prvi put u Crnoj Gori izveden slet sa dvije hiljade učesnika. Jedan od organizatora je bio mladi profesor Veseljko Miranović. Ovaj za Podgoricu spektakularan događaj na stadionu Budućnosti pratili su tadašnje republičko rukovodstvo i 20.000 gledalaca.
Pored rada u prosvjeti i sportu uspijevao je da dugi niz godina obavlja i odgovornu dužnost upravnika dječjih odmarališta, koja su u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Crnoj Gori imala poseban značaj za zdrav odgoj omladine i razvoj sporta. Godišnje je u njima boravilo i do 1.600 djece koja su imala sreću da nauče da skijaju, plivaju, igraju šah i zavole sport.
Profesor Miranović je bio jedan od organizatora prve škole u prirodi i škole talenata u Crnoj Gori. Potom je sa saradnicima organizovao i školske olimpijske igre. Na njima je dominirala odbojkaška ekipa, koju je on predvodio. Trenirao je više amaterskih odbojkaških ekipa, a na takmičenjima redovno vodio tim Gimnazije.
Neumorni rad na sportskom polju pratile su mnoge nagrade na takmičenjima, ali i priznanja društvene zajednice. Nagradu Turističkog saveza dobio je kao uprvnik odmarališta. Dobitnik je i Zlatne plakete grada Podgorice i Sekretarijata za kulturu i sport. Za izuzetne zasluge u razvoju školskog sporta Miranović je prvi dobitnik plakete Unicefa u Crnoj Gori. Posao kojim se bavio zahtijevao je izuzetnu mobilnost i entuzijazam. U radu je pokazivao veliku upornost, ali i ležernost kojom je završavao sve obaveze. Prirodna toplina i dobronamjernost bile su osobine koje je u svakodnevnoj komunikaciji pokazivao. Bio je omiljen u svim sredinama u kojima je boravio i stekao veliki broj prijatelja. Kao malo ko bio je omiljen i u svojoj sredini, rodnoj Podgorici, za koju je bio životno vezan.
Generacije učenika Gimnazije pamte ga kao vrsnog pedagoga i nastavnika koji je prema njima uvijek nastupao toplim riječima i roditeljskim saosjećanjem.
Svi zaposleni u Gimnaziji „Slobodan Škerović” čuvaće sjećanje na kolegu i profesora, koji je uvijek bio spreman da svima pruži pomoć i nesebično pokaže kolegijalnost.
Ovo skromno post mortem podsjećanje njegovih prijatelja ujedno je i poslednji pozdrav izuzetnom čovjeku, sportisti i pedagogu, koji je višedecenijskim radom dao veliki doprinos razvoju obrazovnog sistema, fizičke kulture i sporta u Podgorici i Crnoj Gori.
magistar Predrag Ražnatović
profesor Momir Šćepanović